Getty Images/iStockphoto
Stručnjaci savjetuju

Stvarnost nije uvijek ista: Je li doista samo najbolje dovoljno dobro ili imamo problem!?

Jeste li skloni idealizacijama? Ili možda češće promatrate svijet u nijansama sive boje? Što je to u nama da, ponekad, u stresnim situacijama koje ne možemo emocionalno prihvatiti imamo potrebu umanjiti tuđu vrijednost i tako olakšati osobni gubitak?

Jeste li skloni idealizacijama? Ili možda češće promatrate svijet u nijansama sive boje? Što je to u nama da, ponekad, u stresnim situacijama koje ne možemo emocionalno prihvatiti imamo potrebu umanjiti tuđu vrijednost i tako olakšati osobni gubitak?

Kada se dijete rodi, ono potpuno ovisi o brizi roditelja/skrbnika koji zadovoljava sve njegove potrebe. U njihovim glavama roditelji su svemoćne figure koje mogu riješiti baš sve njihove probleme.

Oni su odgovorni za ono kada se osjećaju dobro i kada se osjećaju loše. Čak imaju i oči na leđima i vide sve, od njih se ne može sakriti. Ako je potrebno, mogu i kišu zaustaviti.

Međutim, odrastanjem, stjecanjem iskustava izvan obiteljske kuće, izlaganjem raznim događajima, djeca počinju shvaćati da ti njihovi roditelji nisu savršeni, nisu bezgrešni i ne mogu vidjeti sve. Tada počinju prve sumnje, a u pubertetu kreće i bunt protiv njih.

Odrastanjem i ulaskom u adolescenciju djeca shvaćaju i žele da mogu i trebaju sama rješavati probleme i sudjelovati u životu. Počinju se buniti protiv moćnih figura.

Započinju konflikte s njima želeći dokazati kako su i oni veliki i moćni. A odjednom su svi ti isti, savršeni, roditelji nerazumni, stari, zastarjelih promišljanja i u krajnjoj liniji neprilagodljivi i ne razumiju ništa.

Adolescenti imaju potrebu separirati se od tih, sad već nemoćnih roditelja, izgraditi svoj identitet te su spremni zakročiti u svijet odraslih i suočiti se s problemima i "užasima" svijeta. Razmišljaju i donose odluke i preuzimaju odgovornost za svoje dobre i loše osjećaje.

Ovo je normalan razvoj. Međutim, što se dogodi kada se dijete boji odrasti, kada ne želi preuzeti odraslu ulogu, ili kada ne želi preuzeti odgovornost za svoje dobre i loše osjećaje "jer će se netko drugi pobrinuti za njih?"


Sijedi priča...

KRALJ JE BIO ZALJUBLJEN u Sabrinu, ženu siromašna podrijetla koja mu je postala posljednja žena. Jednog popodneva, dok je kralj bio u lovu, stigao je glasnik s obaviješću da je Sabrinina majka bolesna. Iako je bilo zabranjeno uzimati kraljevu osobnu kočiju, za taj se prekršaj plaćalo glavom, Sabrina se uspela u kočiju i odjurila majci. Kad se vratio, kralj je bio obaviješten o događaju.

"Nije li divna?" rekao je. "To je prava ljubav prema roditelju. Nije joj bilo važno što riskira život kako bi njegovala majku. Divna je!"

Drugi dan, dok je Sabrina sjedila u vrtu palače i jela voće, došao je kralj. Princeza ga je pozdravila i zagrizla posljednju breskvu koja je ostala u košari.

"Izgledaju ukusno!" rekao je kralj.

"I jesu ukusne", rekla je princeza. I, pružajući ruku, prepustila je svom voljenom posljednju breskvu.

"Koliko me voli!" komentirao je poslije kralj. "Odrekla se svoga užitka kako bi mi dala posljednju breskvu iz košare. Nije li fantastična?"

Prošlo je nekoliko godina i, tko zna zašto, ljubav i strast nestale su iz kraljeva srca.

Sjedeći kraj najintimnijeg prijatelja, rekao mu je: "Nikada se nije držala kao kraljica. Nije li prkosila mojoj zabrani i uzela moju kočiju? Dapače, sjećam se da mi je jednom dala da jedem voće koje je već zagrizla."

Preuzeto iz knjige: Jorge Bucay - Ispričat ću ti priču

Andreja Borovečki, spec. psihijatar, obiteljski, partnerski i bračni psihoterapeut i Anita Alegić Karin, prof. psihologije, klinički psiholog.

Riječ stručnjaka: Čovjek može interpretirati situaciju na jedan ili drugi način

Kada nas je strah preuzeti odgovornost za posljedice svojih postupaka nađemo se u situaciji "zastoja! u razvoju, u onoj početnoj fazi osjećaja bespomoćnosti kada očekujemo da će se drugi, moćniji, pobrinuti za nas. I tu kreću idealizacije.

Osobe sklone idealizaciji moraju biti uz moćnu, savršenu drugu osobu koja će biti u stanju pobrinuti se za njih.

To je često vidljivo u svakodnevnim situacijama kada se traži najbolji doktor, najbolji terapeut, najbolja frizerka... jer je samo najbolje dovoljno dobro.

Takve osobe su sklone idealiziranju i društvenog uređenja, sklone su idealiziranju političkih vođa, svećenika, pojedinih gurua koji su toliko moćni i bezgrešni da jednako tako i njima jadnima i bespomoćnima mogu pomoći. Jer tko su oni bez tih moćnih vođa?!? Nepostojeći. A s druge strane, ti moćni ljudi su ujedno i odgovorni za njihovu sreću ili nesreću. A ako slučajno ti moćni ljudi pokažu ljudskost, naprave pogrešku, donesu, u njihovim očima, lošu odluku, onda ti isti moćni ljudi postaju jako loši, nesposobni i bezvrijedni, a sve to je praćeno osjećajima bijesa, kritike, agresije te često može rezultirati i sudskim tužbama. No ti su ljudi bili samo ljudi i radili su svoj posao.

Zato imajmo na umu da je "stvarnost uvijek ista. I ono što jest, jest. Ipak, kao i u priči, čovjek može interpretirati situaciju na jedan ili drugi način. Ako se ono što vidiš prilagođava 'razmjerno' stvarnosti koja tebi najviše odgovara - ne vjeruj svojim očima!"

A ako ste vizualna osoba, na temu idealizacija i rušenja istih, preporučujemo film Jerry Maguire iz 1996. godine, koji okarakteriziran kao satira na temu suvremene američke industrije sporta, provlači priču o osobnim i profesionalnim usponima i padovima u životu. Jer sam citat iz filma možda najbolje opisuje suočavanje stvarnosti s idealizacijama: "Dorothy: I love him! I love him for the man he wants to be. And I love him for the man he almost is."


Telefonske linije za psihološku pomoć građanima

Nastavni zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar" uveo je osam telefonskih linija na kojima građani mogu dobiti psihološku pomoć.

Stručne savjete o tome kako se nositi s ovom situacijom te kako smanjiti razinu tjeskobe svakodnevno će pružati psiholozi, psihoterapeuti i psihijatri Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti od osam do 22 sata.

ČITAJTE I OVE PRIČE NAŠIH STRUČNJAKINJA:

Klopka metode 'odmah i sad': Možda donosi trenutno olakšanje, ali dugoročno stvara nove probleme

Treba to moći: Opterećeni smo štiteći i brinući o drugima, a što je s nama!?

Strah i stigma: problemi koji nas vode do zaključka kako bi 'najbolje bilo da nas nema', a nije tako

I ovo će proći: 'Ništa vas ne sprječava da Uskrs proslavite na najbolji mogući način'

Linker
31. listopad 2024 17:06