Traumatično iskustvo: Paula Sikirić otkrila što joj se događalo usred noći u vlastitom stanu

“Da se bojim takvih kao što si ti, nosila bih sprej protiv komaraca u džepu.”

Od sada pa na dalje, ozbiljno shvaćam ovu poštapalicu. Zašto? Eno gore u video kolumni. Da nikad više “Zašto?” ne pitate.

Hajdemo se igrati enciklopedije i tumačenja značenja riječi.

Zapravo Wikipedije.

Fobija (grč. Phobos - strah, bijeg) je izraženi trajni strah, najčešće prekomjeran ili neopravdan, a pojavljuje se u vezi očekivanja specifičnog objekta ili situacije.

Ako ih u grubo nabrojimo razlikujemo:

• Fobije od životinja - strah od određene životinje, npr: zmije, pauci, ptice, miševi, štakori. To je najučestalija specifična fobija.
• Fobije od prirodnih pojava - potresi, poplave, grmljavine, tuča..
• Fobije od krvi i ozljeda - uključuje strah od samog prizora krvi, vađenja krvi, od infekcija.. ozljede: osoba ima strah da će se ozlijediti, iskrvariti..
• Situacijske fobije - uključuju strah od specifične situacije, npr. strah od letenja avionom, vožnje automobilom, strah od liftova, strah od zatvorenog prostora.
• Ostale fobije - strah od padanja, glasnih zvukova, strah od zamaskiranih osoba (npr. klaunova kod djece).

Kod mene se radi o entomofobiji, strahu od kukaca. Neću previše o tome, jer sam vam u videu sve objasnila. No, mogu se kladiti da se 80% čitatelja pronašlo u bar jednom od gore navedenom, ako ne i više.

No, zanima me, priča li se o strahu od usamljenosti? Strahu od realnosti? Strahu od vlastite slike bez filtera?

Malo sam razmišljala, što i nije uvijek dobro... jer kada razmišljam odem u dubioze.

Ali, hoće li društvene mreže i ova virtualna realnost, s vremenom dovesti do razvijanja i tumačenja novih strahova? Kao primjerice poviše navedeni?

Hoće li društvo s vremenom odlaziti na terapijsko suočavanje sa realnim svijetom? Hoće li se prepisivati anksiolitici za suzbijanje straha od fotografiranja bez photoshopa?

Nikada nisam mogla ni zamisliti u kojem smjeru i kojom brzinom će se tehnologija razvijati. Što je izvrsno! Ako pričamo o blagodatima koje ona nosi kao što su brza komunikacija, lakši pristup informacijama, brže otkrivanje bolesti i produljenje životnog vijeka... ali jesmo li razmišljali o “strahovima” koje bi mogla za sobom povući?

Zanima me, jesam li jedina otišla u tome smjeru?

Kako vi razmišljate?

Pusa od zabrinute P!