Dorin Zelenika obožava Božić i božićne blagdane od djetinjstva, pamti ih kao najljepše dane, pune mira, pjesme, druženja s roditeljima i sestrom i njihova malenog bora, koji su svake godine jedva ukrasili. Danas kada ima svoju djecu, sina Lorisa (4) i kćer Vanessu (2) koje je dobila sa suprugom, nogometnim vratarom Oliverom Zelenikom, u božićnim blagdanima ne uživa ništa manje. Kaže da joj je svaki Božić ljepši od prethodnog, a velika radost su joj pripreme u koje obavezno uključuje malene.

Koje božićne običaje njegujete u svojoj obitelji? Ima li neki koji posebno veseli djecu?

- Već krajem studenog ulazimo u jedan čaroban, blagdanski duh. Uređujemo i ukrašavamo dom, pripremamo se za vrijeme došašća, slavimo sv. Nikolu i sv. Luciju kada obavezno sijemo pšenicu. Najdraži običaj cijeloj obitelji je Badnjak - kićenje bora, pjevanje božićnih pjesmica, priprema keksića i kolača, najveselija obiteljska druženja i na kraju polnoćka.

Djeca se toliko vesele što će na Badnje jutro napokon biti svi zajedno i kititi bor

PRIVATNA ARHIVA

Imate li neke posebne rituale i kako djecu uključujete u njih? Sudjeluju li u ukrašavanju doma, izradi čestitki ili božićnih kolača?

- Sretna sam što su djeca već u najranijoj dobi zavoljela božićni duh i što osjećaju čari blagdana i zajedništva. Još kad su bili bebe, stavila bih ih u klokanicu i zajedno bismo ukrašavali dom, pravili slastice, išli na mise, a i pjevala sam im sve moguće božićne pjesme. Stoga, mogu reći da danas jedva čekaju blagdane, božićna playlista je uključena, a sin je ove godine poslao prvo pismo djedu Božićnjaku dok je kćerkica meni šapnula koju želju da napišem na papir i pošaljem na Sjeverni pol. Najveća im je radost zajednička priprema kolača, malo se svi uprljamo, ali u tome je veselje. Pripremamo čestitke za cijelu obitelj, pomažu mi umatati darove, a posebno zadovoljstvo im je kada suprug i ja postavimo lampice ispred kuće, a oni ih upale. Sada kada su malo veći imamo novu tradiciju - naime ove godine prvi put idemo na dječje božićne koncerte u Lisinski, ne moram vam ni pričati kakvo je to uzbuđenje.

Najveća im je radost zajednička priprema kolača, malo se svi uprljaju, ali u tome je veselje

PRIVATNA ARHIVA

Postoji li neki običaj posebno drag iz vašeg djetinjstva, a da ga sada dijelite s djecom?

- Odrastala sam vrlo skromno, ali uz neopisivo puno roditeljske ljubavi, radosti i topline. To blagdansko doba najviše pamtim po raspjevanoj mami i sestri, klizanju na Šalati na koje nas je tata vodio i šetnjama po zagrebačkom adventu. Koliko god da su roditelji puno radili, pronalazili su vrijeme za naše aktivnosti, gledanje filmova, pečenje kolača, ukrašavanje doma. No, ono što mi je bilo najmilije je bilo kićenje bora koji je bio toliko malen da bi svega nekoliko kuglica stalo na njega, ali nama je to bilo sve na svijetu. Taj maleni bor čuvamo i dan danas, okupimo se kod mame i svi ga zajedno okitimo. Dakle, ono što prenosim i na svoju djecu je upravo to zajedništvo, veselje i pjesma. Koliko god hektičan I kaotičan zna biti taj period nama starijima, ne želim da oni osjete ništa drugo no mir i sreću, kao što smo to osjećale sestra i ja. Moji klinci se toliko vesele što ćemo na Badnje jutro napokon biti svi zajedno i kititi bor, da više spominju to nego poklone, i to mi stvarno puni srce.

Kako im objašnjavate značenje Božića? Koristite li priče, filmove, ili možda igre da im približite blagdansku čaroliju?

- Imamo puno knjiga i slikovnica na tu temu. Jako vole da im se čita, ne prođe večer, a da ne ispričamo neku priču i tako učimo o značenju došašća, Božića, slavlja Isusovog rođenja.

Kako im vi i suprug birate božićne poklone?

- Dosad smo birali prema onome što je prikladno i zabavno za njihovu dob i važno za razvoj, a sada smo došli do toga da sami svoje želje stavljaju na papir.

Dorin obožava Božić i božićne blagdane još od svog djetinjstva, pamti ih kao najljepše dane

PRIVATNA ARHIVA

Što je po vama najvažnije da djeca nauče iz božićnih običaja?

- Trudimo se da shvate važnost zajedništva i složnosti obitelji. Vrijeme blagdana je vrijeme blagostanja, veselja, ljubavi i mira, koje nas podsjeća da se posjećujemo i volimo tijekom cijele godine, jer obitelj je sve. Pjesma kaže “kad bi barem Božić bio svaku, baš svaku subotu”, dakle trudimo se da svakog Božića osjete neopisivu obiteljsku radost koju će željeti njegovati zauvijek.

Koliko se današnji božićni običaji razlikuju od onih koje ste vi imali kao dijete? Kako balansirate između tradicije i novih trendova?

- Moram priznati da ne znam koji su to novi trendovi jer je kod nas sve “starinski” i tradicionalno kada su božićni običaji u pitanju. Po meni, nema tu puno filozofije, ako voliš život i Božić onda tako I živiš.

Koji vam je Božić ostao kao najljepši u sjećanju?

- Ovo mi je zaista najteže pitanje. Ja sam vam jedna od onih koju božićno vrijeme neizmjerno veseli i ispunjava najljepšom energijom za nadolazeću godinu. Teško mi je izdvojiti samo jedan, jer kako sam i rekla, roditelji su činili sve da sestra i ja danas Božić pamtimo kako sam vam ga opisala. No, sada kada je moja obitelj četveročlana svaki je Božić ljepši od onog prethodnog. Djeca i njihovo veselje donijeli su još više ljubavi, sreće i čarolije.

Čemu se vi nadate ove godine ispod bora?

- To me i muž pitao, ali ne znam ni sama, najiskrenije. Nekako kad imaš klince, toliko si orijentiran na njih da na svoje želje zaboraviš.

Obitelj će ove godine prvi put ići na dječje božićne koncerte u Lisinski

PRIVATNA ARHIVA

Koliko su vam se blagdani promijenili otkako imate djecu, na što sada stavljate naglasak, a prije možda niste?

- Cijeli taj period je svakako užurbaniji i stresniji jer moraš balansirati između brdo privatnih i poslovnih obaveza, događanja, priprema i uz sve to dati sve od sebe da se taj kaos ne prenese na djecu, da oni to ne osjete. Ja se nekako krenem pripremati za blagdane na vrijeme pa mi to, rekla bih, ublaži i smanji stres, strku i zbrku. Kada sam rodila drugo dijete, shvatila sam da neke stvari jednostavno ne mogu biti kao prije, ne mogu biti u isto vrijeme na deset mjesta, stoga sam otpustila sve što se trebalo pustiti i prigrlila novi tempo. Uključujem djecu u sve što radim i pripremam, pa osim što sve na taj način uspijem pripremiti, tu sam prisutna za njih, a to je na kraju dana ono najvažnije.

Koja je najvažnija lekcija koju ste naučili kroz ovu godinu i na čemu ste najzahvalniji?

- Ova godina bila je prijelomna za mene. Ostvarila sam potpuni zaokret u karijeri o kojemu prošle godine u ovo vrijeme nisam mogla ni sanjati. Rekla bih da me navršena trideseta godina života potpuno zarotirala u novi i bolji smjer. Naučila sam da jedino što u životu sigurno imamo je naš dah i današnji dan, da moram paziti kako dišem i živim sada, ovaj trenutak, da se velike stvari događaju kada otpustiš strah, a prigrliš hrabrost te da je zdravlje najveće bogatstvo koje čovjek posjeduje, da je majčinstvo teško i lako i da je najveća privilegija koju imam. I da je sve u perspektivi, kako si sama posložim u glavi pa onda u realnosti. Zahvalna sam na zdravlju i miru, na svakodnevnoj igri s djecom, koja je divna za male i za velike. Na kraju, zahvalna sam na svemu što sam proživjela kroz godinu, jer me sve proživljeno uči i razvija u još bolju verziju sebe.