Roditelji ne moraju biti savršeni, dovoljno je biti dovoljno dobar roditelj!

"Stara, znaš kaj, mislim da je to majčinstvo precijenjeno", kaže mi moja dugogodišnja prijateljica prošli vikend na kavi. "Zašto to misliš?", pitam ju, vrteći u glavi što joj ju je potaknulo na tu misao.

"Pa gle, namučiš se, nosiš ih devet mjeseci, odgajaš, odrekneš se svoje vitkosti, života, provoda, u tebe se useli trajna i nepresušna briga koja ne prestaje njihovim odrastanjem, i onda kad ih najviše trebaš, odu i jave se tu i tamo, reda radi", odgovara mi u dahu. "Jave se tu i tamo, ako imaš sreće, inače ti ostanu na kičmi do Mirogoja", odgovaram joj uz smijeh.

Bio nam je to sarkastičan uvod u priču o roditeljstvu. Najavila sam joj da mi je to tema s mojim dragim psihijatrima dr. Antom Bagarićem i dr. Hrvojem Handlom. Dok se liječnici slažu da odrasloj, zreloj osobi, roditelji ne mogu biti krivi ni za šta, frendica i ja smo ipak isule sve svoje kritike na naše odrastanje i greške vlastitih roditelja, koje smo i same kao majke uspješno ponovile.

Roditeljstvo je zahtjevno, ono ne dolazi prirodno, osim samim činom rođenja djeteta. Roditelji uglavnom rade najbolje što znaju. Daju ono što imaju i ne mogu više od toga. Ne treba ih zato kriviti. Treba ih u nekoj zreloj dobi, prije svega razumjeti.

Razumjeti njih, znači razumjeti sebe. Poslušajte zato naše psihijatre. Svega ima u tom odgoju naših roditelja, ali možda osvijestite i drugačije sagledate i sebe kao roditelje.

#samojako#jakaomama