Zašto skrivati nešto što nije zabranjeno, protuzakonito? Ili je možda ipak zabranjeno zabaviti se, biti čovjek, biti svoj?
Sanna Marin mene je osvojila kad se ovog proljeća pojavila na festivalu u Danskoj, u sasvim uobičajenom festivalskom outfitu uživajući u koncertu sa svojim suprugom. Pokazuje neko novo lice politike, ona je elokventna, smirena, moderna, puna samopouzdanja, ozbiljna u poslu, nasmijana u životu. Jednostavno živi punim plućima!
Drugi put je oduševila hrvatsku javnost, a ne samo mene, smirenošću i jednostavnošću kad je kašnjenje hrvatskog predsjednika Milanovića na dogovoreni bilateralni susret, medijima prokomentirala riječima „to su samo dvije minute mog vremena, zaista nije vrijedno spomena“.
Wow... Toliko pristojnosti, logike, smirenosti, fokusiranosti na bitno i sadržaj, a ne na pozu i formu! To se ne viđa često! Ona se ne da isprovocirati nebitnim! Rijetko to viđamo.
Ne viđa se, također, često niti da premijerka ili premijer objave na svojoj društvenoj mreži kako pjevaju i plešu u nekom opuštenom privatnom okruženju! Pa kad sam proteklog vikenda vidjela njezin story s partyja pomislila sam "koliko je ova žena normalna, pravo osvježenje!"
Dva dana nakon, čitam kako svjetski mediji, ali i hrvatski, pišu o "raskalašenom partijanju" Sanne Marin. Pogledam video još jednom, i da, žena pjeva i pleše ali ne vidim tragova skandaloznog ponašanja.
Razmišljam što je tu raskalašeno i ne vidim ništa neodgojeno, neotesano, neodgovorno, a u riječniku upravo to stoji kao objašnjenje za izraz "raskalašeno".
Na upite o snimci, sama Sanna odgovara medijima kako je bila na proslavi, kako se zabavila s prijateljima, i da, pjevali su i plesali. Da, kriva je, pjevala je i plesala!
Može li netko upaliti svjetlo, zar je moguće da ljude osuđujemo jer se zabavljaju? Zar političari nisu ljudi, nisu roditelji, supružnici, prijatelji, ne slave, ne jedu, ne igraju se s klincima, ne mole se u crkvama, ne plešu s prijateljima? E da, sve im možemo priznati, ali ne i ovo posljednje jer ples i pjesma su dobili oznaku "raskalašeno". Koliko suludo je takav riječnik koristiti u ovoj situaciji i koliko opasno je stvarati takvu percepciju u javnosti? Koliko će ljudi uopće pogledati video i sami donijeti zaključak nego će pročitati da je Sanna Marin raskalašeno partijala stvarajući negativnu sliku o dotičnoj apriori.
I da, reći će neki "znala je, sama je tražila, zašto se snimala"? Ali zašto ne bi snimila trenutke u kojima pleše i pjeva? Štoviše, Sanna Marin od toga ne bježi, opet je nevjerojatnom lakoćom i smirenošću rekla "da, jesam" jer pobogu, pitam se, što je u tome loše? Zašto skrivati nešto što nije zabranjeno, protuzakonito. Ili je možda ipak zabranjeno zabaviti se, biti čovjek, biti svoj?
Jednaku bih argumentaciju upotrijebila i da je Sanna muškarac, vjerujte mi na riječ. Ali činjenica je da Sanna nije muškarac nego žena. I da se baš ženama lako doda pridjev "raskalašeno" i da baš često uz žene ide argumentacija "sama je tražila".
Opasna je to argumentacija! A evo i zašto... Stvaranjem percepcije poželjenog i prihvatljivog ponašanja, dolazimo do toga da netko može prosuđivati čak i o tuđim djelima koristeći logiku tog poželjnog i prihvatljivog! I evo odgovora svima koji mi ovih dana često znaju reći "ali vi žene možete što god želite" aludirajući kako nema potrebe govoriti o nejednakosti jer živimo u svijetu u kojem sve možemo! Pa očito se ne možemo zabavljati i plesati, a da ne budemo okarakterizirane kao raskalašene.
Zato je dobro da postoji Sanna Marin, koja je sasvim sigurno vodila računa o tome hoće li njezini birači podržati njezino ponašanje ili će je kazniti. Ona je odlučila biti političarka koja osvaja time što radi, i koja se ne boji pokazati ono što jest! Jer žalosno je, i opasno, kad se morate autocenzurirati jer će netko drugi osuditi vašu sposobnost da živite, da se opustite i da se, ne daj Bože, zabavite!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....