Kolumna Milane Vlaović Kovaček: "Slučaj Gisele Pelicot je važna opomena - silovatelj može biti osoba kojoj najviše vjerujete"

Priča sjajne španjolske serije "Posljednja noć u Tremoru" vodi nas na sjever Španjolske, u bajkovito ribarsko selo u kojem žive ljudi koji su iz nekog razloga pobjegli na kraj svijeta. Jedna epizoda posvećena je Judy, ženi koju glavni junak upozna u tom selu. U Francuskoj je nekad radila kao medicinska sestra, s prijateljicom je jednom otišla na tulum. Tamo su upoznale pet mladića koji su bili na proputovanju. Jedan od njih ju je privukao, plesali su i počeli se ljubiti. Predložio joj je da se spuste u podrum kuće u kojem će biti sami. Razdvojila se tada od prijateljice koja je otišla i spustila se s njim u podrumsku prostoriju u kojoj su postali intimni. U jednom trenutku je opazila da je on straga snima mobitelom. Užasnuto se odmaknula od njega i ljutito ga napala, potom je htjela otići. Tada su se u podrum spustili njegovi prijatelji. Tom mladiću nije bio važan seks, nego podčinjavanje. Seksualni odnos tada nije uživanje u sporazumnom činu, nego mogućnost da jedna osoba drži drugu u šaci i učini nešto za što nije dobila pristanak. Čin koji je naizgled spolni čin između dvoje ravnopravnih ljudi pretvara u odnos između snimatelja - zlostavljača, čije se lice ne vidi, i žrtve - koja ne zna da je on snima u trenutku intime. Nakon što je shvatila što joj je učinio Judy je htjela otići, ali u podrum su sišli njegovi prijatelji koji su postali suučesnici u grupnom silovanju - koje su također snimali. Kako je ovo igrana serija, možete se zapitati je li moguće da zlostavljači putuju u skupinama i koliko je vjerojatno da se na istome mjestu nađu petorica mladića koji ne posjeduju empatiju i spremni su za silovanje. Masovna silovanja događala su se i kod nas, slučajevi djevojaka koje su napali i silovali mladići u skupinama zabilježena su u crnim kronikama, samo što element snimanja, kao akt dodatnog poniženja, podčinjavanja i dehumanizacije, nije bio uključen u te priče.

Suđenje Dominiqueu Pelicotu i muškarcima optuženima za silovanje njegove supruge Gisele Pelicot, koju je godinama drogirao, a potom je u nesvijesti podvodio i sve to snimao, pokazuje da potencijalnih silovatelja ima više nego što smo mogli zamisliti. Ja sam silovatelj, rekao je Dominique Pelicot na sudu, kao i svi u ovoj sobi. Ukupno su 72 muškarca bila uključena u silovanje drogirane žene koja je bila u nesvijesti, a sve se događalo u razdoblju između 2011. i 2020. godine. Ukupno je optužen 51 muškarac, među kojima je mnogo obiteljskih ljudi koji su živjeli u krugu od 60 kilometara oko njihovog sela i sada se pokušavaju obraniti na jednostavan i zastrašujući način: dobili su suprugovo odobrenje. Samo je petnaestak počinitelja priznalo da se tu radilo o silovanju, a nekolicina se ispričala hrabroj i odlučnoj ženi koja želi promjenu paradigme, da sram tijekom javnog suđenja prijeđe na stranu počinitelja. Ostali optuženici na sud dovode supruge, sestre i majke kako bi posvjedočile da oni nisu takvi.

Kako je moguće da toliki muškarci dođu u dom u čijem bračnom krevetu leži žena bez svijesti, siluju je i odu i da nijedan nije pomislio kako je to što se dogodilo pogrešno i da bi barem anonimno trebalo prijaviti? Dominique Pelicot nije prijavljen zbog toga što je radio supruzi, otkriven je slučajno, policija je pregledala njegov mobitel jer je snimao žene na javnome mjestu, pa je u njemu pronađena hrpa pornografskih snimki na kojima je bila njegova žena. No, pojavio se zato jedan koji ga je želio oponašati, pa je počeo drogirati i silovati vlastitu ženu, a njegov idol Pelicot sudjelovao je u tome. Najmlađi od optuženih ima 26 godina, a imao je 22 kad je počinio silovanje. Najstarijem su 74 godine. Riječ je o pekarima, vojnicima, keramičarima, vozačima kamiona, vatrogascima, radnicima, mesarima, ali i fakultetski obrazovanim muškarcima. Neki od njih imaju policijski dosje.

Vjerujem da je važno osvijestiti kako u 21. stoljeću u jednoj naprednoj europskoj zemlji žive muškarci koji vode relativno normalne živote i misle da imaju pravo na seksualni odnos sa ženom koja nije pri svijesti samo zbog toga što im je to dopustio njen suprug. Također je važno znati da mnogim muškarcima žena nije i nikada neće biti ravnopravno ljudsko biće i ako se samo nađu u situaciji poput ove koja je prikazana u španjolskoj seriji, a snimljena je na temelju brojnih istinitih priča, iskoristit će svoju fizičku nadmoć i okolnosti koje im idu na ruku kako bi počinili silovanje.

Zapadno je društvo tek u posljednjih stotinjak godina počelo izjednačavati žene i muškarce; imamo pravo glasa, mogućnost da radimo i zarađujemo i da upravljamo svojim životima. Stoljećima smo bile ratni plijen i robinje, a u braku su suprugu još donedavno pripadala sva prava. Napredna zakonodavstva ženama osiguravaju načelnu ravnopravnost, no postoje prekratko da bi u svijesti mnogih muškaraca promijenile doživljaj žene. Ona je i u braku i izvan braka drugotna, muška solidarnost jača je od empatije, a njihovo pravo na seksualno olakšanje ili užitak iznad je ženskih i ljudskih prava.

Odvjetnici na ovom suđenju pokušavaju doći do odgovora je li Dominique Pelicot imao kompleks inferiornosti u odnosu na svoju suprugu, koja potječe iz obitelji s višim socijalnim statusom i imala je sretnije djetinjstvo. Također, imala je aferu na poslu s jednim kolegom, što je moglo pojačati njegov osjećaj inferiornosti i potaknuti ga na to da je podčini i kažnjava. Dok je bila svjesna, uglavnom je bio u submisivnoj poziciji prema njoj. Kad detaljno pročitate profile počinitelja, shvatite da su društvena inferiornost i gubitništvo važni elementi njihovih priča. Socijalno viđenje ženskog položaja koji je u svijesti tih muškaraca podređen pomiješan je s njihovim osobnim osjećajem inferiornosti čineći ih tako potencijalnim silovateljima ili barem štovateljima Andrewa Tatea koji je na temama muške prevlasti i superiornosti izgradio golem utjecaj. Djevojke treba ohrabrivati da budu jake i da se zauzmu za sebe, ali ih istovremeno treba učiti oprezu. Trebaju biti svjesne toga da pokraj njih hodaju muškarci koji ih pristojno pozdravljaju, a sutra bi ih u čoporu ili zato jer im je neki muškarac dao odobrenje - silovali. Mesari, keramičari, novinari i pekari koji su uz suprugovo odobrenje silovali Gisele Pelicot u ratnim bi uvjetima na zapovijed ili uz dopuštenje počinili masovna silovanja. A onda bi se vratili svojim suprugama i djeci.