TV voditeljica i majka trojice sinova piše koliko je važno uložiti maksimalno ljubavi, pažnje, dodira, maženja, poljubaca i razgovora, a najvažnije od svega je biti prisutan roditelj - fizički i psihički. Prvo mama, pa tata, pa onda i svi ostali koji ih okružuju.
Za sve one koji ne znaju, ja sam mama trojice dječaka. Vrlo živahna i različita. Moja najteža i najzahtjevnija životna uloga, ali ujedno i ona koja me najviše ispunjava. Znam, zvuči kao klišej, ali to je zaista tako. U trenutku kad sam prihvatila pisati kolumnu vjerovala sam da će biti vrlo jednostavno predočiti naše svakodnevne trenutke, izazove i veselja, ali čim sam krenula, shvatila sam da to i nije baš tako lako i jednostavno. I zato sam odlučila svoju prvu kolumnu posvetiti izazovima majčinstva u ovom brzom svijetu.
Uzimam laptop i krećem pisati, lijevim okom pratim najstarijeg sina kako vježba matematiku za ispit, paralelno smirenim tonom pokušavam najmlađeg upozoriti da što manje skače i da miruje, zato što smo nedavno proveli vikend u bolnici jer je pao, dok srednji sin na vratima preuzima poštu koja je stigla za snimanje što ga moram odraditi za jednu kampanju. I da, u kuhinji se izvodi pokus za prirodu koji svako malo provjeravamo, isto tako srednjeg čujem kako igra igrice u svojoj sobi, iako bi trebao ponavljati talijanski. Ludilo. Znam. Paralelno kuham ručak i radim logistički plan odvoženja djece na izvanškolske aktivnosti, jer realno ne stignem biti na tri mjesta istovremeno.
Možda je kaos, ali puno kaotičnije zvuči kada se sve to nabroji i stavi na papir. Mislim da je svim mamama ovo sastavni dio života, a da ne govorimo o poslu, peglanju, pranju, nabavci, roditeljskim sastancima... Nekidan sam saznala da je moja poznanica postala prvi put majka i u razgovoru s njom samo sam joj čestitala i rekla neka maksimalno uživa, jer će vrijeme proletjeti i ispred sebe će imati desetogodišnjaka. Nije mi se tako baš činilo s mojim klincima dok su bili bebe, ali iz današnje perspektive pitam se kad se sve to dogodilo. Brzinom neke lude munje. Uvjerena sam. I koliko god vam bilo teško ili lijepo, uvijek imajte na umu da će sve proći. I dobro i loše.
No, htjela sam naglasiti kako mi je ta poznanica rekla da sam prva koja je nije pitala ima li mlijeka, doji li, je li rodila prirodnim putem, planira li ubrzo i drugo dijete... Ma koga briga, rekla sam joj, riječ je o tvome djetetu, bitno je da ste živi i zdravi i da se što prije vratite kući. Ja sam osobno voljela oporavak u bolnici jer su me tamo baš pazili, jedino što mi je obitelj nedostajala.
Svaku majku čeka težak posao do kraja života, doslovno ne znaš s kakvim ćeš se izazovima nositi svakoga novoga dana i koga uopće briga dojiš li svoje dijete. Pročitala sam puno knjiga na temu odgoja, emocionalnog, psihičkog, a i fizičkog i ono u što sam sigurna jest to da je prva godina najvažnija da bi se majka i dijete povezali, a zatim odnos do treće, pa do sedme godine. Baš tako po etapama. I nakon toga dobili ste finalni proizvod koji se minimalno može kasnije korigirati, ali do tada je zaista potrebno uložiti maksimalno ljubavi, pažnje, dodira, maženja, poljubaca i razgovora, a najvažnije je biti prisutan roditelji - fizički i psihički. Prvo mama, pa tata, pa onda svi ostali koji ih okružuju. Realno, a to govorim i svojoj djeci, niste sami na svijetu, naravno da će svakodnevne odluke ljudi oko vas suptilno utjecati na vas i vaš život. I to je tako, konstantno, u krug. Na neke ćemo stvari moći utjecati, a na neke nećemo. Važno je da se sa svim nosimo najbolje što znamo.
Poanta je da život ide toliko brzo, svijet se iz dana u dan mijenja, djeca odrastaju u sekundi, a ono što nam ostaje je da uživamo u njima, njihovim životima i svim veseljima i nedaćama koje nam život priredi. Da im uljepšamo život barem upola koliko su i oni nama i da svakodnevno dajemo najbolje od sebe ne zamarajući se onim što je netko drugi rekao ili kako određena osoba ili društvo nalaže. Naravno da ćeš tražiti savjet, pitati, guglati, zvati okolo, ali svaka odluka ipak ostaje samo tvoja i ostavlja posljedice na nečiji život te zaista nije važno što o tome misli tetka, strina ili baba. Nitko ne zna bolje od mame. Za svoje dijete. Garantiram.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....