Suprug i ona nastoje biti opušteni i ne stvarati djeci nepotreban stres oko škole, no obaveze se, kaže, moraju izvršavati.
Naša glumica Ivana Roščić (45) postigla je veliki uspjeh ulogom u slovenskom filmu „Blok 5” nedavno prikazanom na 30. jubilarnom Sarajevo film festivalu, a prije nove kazališne sezone provela je lijep odmor sa svojom obitelji. Sa suprugom Markom Balićem ima sina Tomu (8) i kćer Margitu (6) koja ove jeseni kreće u prvi razred. "Imam veću tremu od početka škole od njih dvoje jer djeci u današnjem sustavu obrazovanja kako je postavljeno zaista nije lako. S Tomom smo imali sreće jer mu je matematika išla, a s Margitom ćemo tek vidjeti. Meni kao "profesorici" koja povremeno mora s njima raditi dodijeljen je sektor jezika, umjetnosti i geografije. Marko je, pak, zadužen za prirodne znanosti”, kroz smijeh je rekla glumica u nedavnom intervjuu u Gloriji.
Maksimalno su koristili dugo toplo ljeto bez škole i vrtića pa su tako većinu vremena proveli u Splitu, a ostatak vremena uživali su u izletima na Hvar, Vis i Mljet. Pripremama za jesensku svakodnevicu još uvijek se ne opterećuju. "Pripremamo se tako da se ne pripremamo. Trudimo se kao roditelji ne stvarati djeci stres. O školi pričamo afirmativno i poticajno iako smo oboje svjesni da je naš školski sustav itekako težak, a kada škola počne, u hodu ćemo kupiti sve što je potrebno", kaže nam glumica.
Malo tko uživa u ranojutarnjem buđenju pa je tako i Ivani i njezinoj obitelji upravo to najstresniji dio povratka u svakodnevicu. "Kada krene škola možda je najstresnije to rano dizanje, više je čak stresno meni nego njima. Buđenje, oblačenje uz obavezno ponavljanje - ‘Jeste li se obukli, popili vode, oprali zube...?", iskrena je.
Ipak, u cijeloj toj gužvi svakodnevice pronađu se i trenuci zadovoljstva kojima se već sada raduju kako ona i suprug, tako i djeca. "Tomu najviše veseli ponovni susret sa školskim prijateljima nakon više od dva mjeseca ljetne pauze. Margitu pak, kako ove godine kreće u prvi razred, najviše vesele pernica i vađenje pa ponovno pospremanje bojica i flomastera", napominje Roščić.
Svog prvog dana škole danas se prisjeća uz kombinaciju različitih osjećaja jer za nju to iskustvo nije bilo ugodno. "Najviše mi se urezalo sjećanje da sam prvi tjedan povratila u školi pa mi je sljedećih mjeseci to ostalo kao neugodan osjećaj. Nekako sam se posramila", prisjeća se.
Kao roditelj je, kaže, opuštena, no iako kada počne škola planira i dalje biti takva, obaveze se, kaže, moraju izvršavati. "To znači da školske zadatke koje su dobili trebaju izvršiti, domaće zadaće se trebaju napisati, a što se tiče samih ocjena uvijek im govorim da su sve ocjene dobre ocjene, a lijenost je jedina koja nije dobra. Tu sam za pomoć, savjet, poticaj, utjehu, razumijevanje... Što god trebaju", naglašava.
Djeca joj, kaže, nisu nervozna oko početka škole, sasvim suprotno, raduju se, no već je sada spremna za neke otprije poznate scenarije. "Za sada se vesele. Po Tomi znam da nakon mjesec i pol dana kreću izjave ‘Glupo dizanje, zašto je škola tako rano, zašto nije u devet, a ne u osam... Kreće njurganje pa ga nastojim ujutro nježno probuditi u zadnji tren da što dulje spava, a sad s dvoje školaraca...vidjet ćemo kako će to ići s ovim pravilom ‘u zadnji tren‘", napominje uz smijeh.
Što se njezinih obaveza tiče, do kraja godine planira razvoj dva intimno važna projekta u kojima je na neki način i sama sudjelovala. “Jedan je baš po mojoj ideji i radni mu je naslov ‘Pogana‘ u režiji Davida Kapca i koscenariste Andrije Mardešića. Dobili smo određeni iznos za produkciju i sada kreću svi krugovi skupljanja ostatka novca do snimanja filma. S njima mi je vrlo prirodno raditi pogotovo nakon suradnje na njihovoj uspješnici, filmu ‘Stric‘”, uzbuđeno je ispričala nedavno za Gloriju.
Na kazališnim daskama publika će ju od jeseni ponovno moći vidjeti u sada već kultnoj predstavi teatra &TD, u režiji Olivera Frljića “Mrzim istinu” koja je uvijek rasprodana, a u kazalištu Gavella nastavlja igrati u predstavi "Deca" u režiji Saše Božića po poemi slavne Milene Marković,. U pripremi je, kaže, i još jedan kazališni projekt o kojemu je za sada rano govoriti.