Kristina Šalinović otvoreno o trnovitom putu do majčinstva: "Zahvaljujući IVF-u danas imam dvoje predivne djece"

Djeca su naš podsjetnik na smisao života, na vrijednosti koje želimo prenijeti novim generacijama, kao i na snove koje smo sami sanjali. Za roditelje su neizmjerna sreća i izvor beskonačne ljubavi, a za brojne parove u Hrvatskoj, ali i svijetu i dalje tek nedosanjani san. U njihovoj koži do prije tri godine bila je i jedna od naših najuspješnijih manekenki Kristina Šalinović (35). Surađivala je s prestižnim modnim kućama Jean Paul Gaultier, Vivienne Westwood i Alexander McQueen, koračala pistama New Yorka, Milana i Pariza, a potom je odlučila napraviti životni zaokret i posvetiti se onome o čemu je oduvijek maštala - svojoj obitelji. Danas je sretnija nego ikada, a skladan život sa suprugom Enricom Miglioratijem i njihovo dvoje djece živi u Italiji. Iako već godinama ne koristi društvene mreže i živi svoj život podalje od medija, zbog vrlo važne teme o kojoj se još ne govori dovoljno odlučila je napraviti iznimku.

Kristina Šalinović sa suprugom Enricom Miglioratijem i njihovo dvoje djece živi u Italiji

VALERIO BEDINO

U trenutku kada se u Hrvatskoj više od 100.000 ljudi bori s neplodnosti, od kojih tek 10 posto svake godine krene u postupak medicinski pomognute oplodnje, neustrašiva Makaranka, iza koje je šest ciklusa medicinski pomognute oplodnje i duge četiri i pol godine iščekivanja pozitivnog testa na trudnoću, a potom i dvije uspješne trudnoće, otvoreno i bez rukavica govori o svim izazovima i strepnjama s kojima se susrela na tom putu kako bi svojom osobnom pričom pružila podršku i nadu svima onima koji se trenutačno nalaze u procesu IVF-a ili o njemu tek razmišljaju.

Kako je izgledao vaš put prema odluci da se podvrgnete medicinski pomognutoj oplodnji? Kada ste shvatili da trebate potražiti pomoć liječnika?

- Teško je to objasniti u detalje, no sigurna sam da svi parovi već znaju kako to ide jer, nažalost, više manje prolazimo mjesecima kroz negativne testove, sami sebe preispitujemo je li sve u redu s nama, nameću se tu i pitanja iz okoline, primjerice kako se dogodilo drugima, a nama još nije... Pitala sam se i trebam li ići liječniku ili se samo opustiti kako su mi svi govorili. I zapravo sam se samo vrtjela u krug nekoliko godina dok nisam shvatila da je krajnje vrijeme da potražimo pomoć stručnjaka.

Kako ste se osjećali kada ste se prvi put suočili s činjenicom da ćete trebati pomoć pri začeću?

- Preglede sam obavljala u Italiji, a kako tada još nisam dobro razumjela jezik, u početku nisam shvaćala ozbiljnost svog stanja. Tek sam nakon nekoliko ciklusa terapije i neuspjelih pothvata shvatila sam da je riječ o zaista ozbiljnom zdravstvenom problemu. U tom mi se trenutku svijet raspao, dušu sam isplakala, a potom obrisala suze i krenula u borbu prema ostvarenju svog najvećeg životnog cilja.

Koliko je dugo trajao cijeli proces od početka liječenja do uspješne trudnoće?

- U našem je slučaju to malo potrajalo jer smo u prvom ciklusu bili baš u vrijeme kada je buknula pandemija koronavirusa 2020., stoga smo nakon dva neuspjela procesa prema preporuci liječnice odlučili uzeti pauzu kako bismo se zajedno psihički odmorili i kako bi se moje tijelo oporavilo od svega. Potom smo krenuli i u drugi ciklus, u kojem je prvi postupak također propao, no drugi je bio uspješan, tako da smo mi jedan od onih sretnih parova kojima je to uspjelo dosta brzo, kako to volim reći, iz četvrtog pokušaja.

Na tom putu susreli ste se i s emocionalnim izazovima i stresom koji su nezaobilazni kada govorimo o IVF-u? Kako ste se nosili s time? Tko vam je bio najveća podrška?

- Jako teško. Tu količinu emocija koja vas preplavljuje u tim trenucima gotovo je nemoguće opisati. Tuga, osjećaj izgubljenosti, potom i ljutnja na cijeli svijet i uz to balansiranje da ipak unatoč svemu ne izgubite nadu u pozitivan ishod. Da nisam imala uz sebe supruga i obitelj koji su mi pružali bezuvjetnu potporu, ne znam kako bih to sve preživjela. Proces vas iscrpljuje emocionalno, ali i fizički zbog velike količine hormona koje dobivate tijekom terapije. U najtežim trenucima spas sam pronašla u poslu. Radila sam šest dana tjedno od 8 ujutro do 8 navečer, sve dok nisam ostala trudna i shvatila da moram stati.

Svima koji prolaze trenutno kroz postupak IVF-a poručuje da slušaju svoje tijelo i um jer sami najbolje znaju koje su njihove granice

FOTOGRAFIJE: PRIVATNA ARHIVA

Kakvu ste podršku imali od medicinskog osoblja?

- Za njih imam samo riječi hvale. Imala sam najbolju moguću podršku od samog početka pa sve do poroda. Čim sam krenula u proces, ponudili su mi i psihološku pomoć. Isprva sam je odbila jer sam bila poprilično optimistična, no nakon neuspjeha koji su se zaredali spas sam pronašla upravo u psihoterapiji. Bez pomoći svoje terapeutkinje tko zna kako bih ovo sve emocionalno podnijela. I upravo zbog toga svima predlažem da odmah potraže psihološku pomoć i podršku jer nam partner i obitelj mogu pomoći, ali nikada u potpunosti kao stručne osobe. Ako se odlučite na proces, svakako odmah u početku tražite pomoć i ne sramite se toga.

Jeste li imali osobe u svojoj okolini koje su imale ista iskustva? Kakvi ste bili s prihvaćanjem njihovih savjeta?

- Nažalost, većina ljudi još ne govori dovoljno o pomognutoj oplodnji. Upravo iz tog razloga smatram da o tome treba javno govoriti i da se žene u tom procesu nipošto ne smiju osjećati kao da su same u tome i kao da se taj problem događa samo njima. Često se dogodi da u okolini imate ljude kod kojih je do trudnoće došlo vrlo brzo i lako, no njihovi savjeti znače vam vrlo malo jer teško je njima razumjeti vas, a i vama njih. Zbog ljutnje, tuge, a pomalo i ljubomore koja je usađena duboko u vama često odbijate poslušati njihove savjete, često se i sramimo govoriti o svemu na nekoj dubljoj razini. I to je sasvim u redu. Važno je da radite ono što vama odgovara i da razgovarate o svojim problemima s drugima do one razine na kojoj se vi osjećate dobro. Meni je i danas nakon uspješnog procesa i dalje teško govoriti o svemu, no prihvatila sam da se moje stanje, kao i svaka druga bolest, mora liječiti. Nažalost, još smo poprilično zatvoreno društvo koje ne voli izlagati svoju intimu pred drugima.

Kako ste se nosili s neizvjesnošću i čekanjem rezultata nakon svakog IVF-a?

- Nikako. Ne spavaš i ne jedeš danima, stalno gledaš u telefon da ne bi slučajno propustio poziv liječnika. Danima živiš na iglama. Malo plačeš, malo se smiješ i moliš se nebu da ti da mrvicu sreće da ovaj put upali.

Kristina Šalinović jedna od naših najuspješnijih manekenki, a modnih se pista odrekla zbog obitelji

NEJA MARKICEVIC/CROPIX

I upalilo je... Kakvi su vas osjećaji preplavili nakon što je konačno stigao poziv da je proces uspješan?

- Bila je to prava mala eksplozija osjećaja. I smijala sam se i plakala u isto vrijeme. Tražila sam maramice, ali ih nisam mogla izvaditi iz paketića jer sam se tresla od sreće. Srce u tim trenutcima kao da ne zna hoće li "iskočiti" van kroz usta, pete ili prsa. Nešto nadnaravno.

Koji su bili najveći izazovi s kojima ste se suočili tijekom cijelog procesa?

- Nedvojbeno najveći je bio taj da ostanem pribrana jer život teče dalje iako vi prolazite kroz najteži period svog života.

Jeste li se susreli s predrasudama vezanim uz IVF?

- Naravno da jesam, susrećem se i danas nakon svega što sam prošla. No, vjerujem da sve to proizlazi iz straha i neznanja. Upravo zbog toga moramo o svemu govoriti još više i educirati ljude.

Kakav je bio vaš odnos prema samom tijelu tijekom i nakon postupka?

- Iskreno, nikad nisam bila zaljubljenija u svoje tijelo iako sam u trudnoći dobila 20 kilograma. Toliko sam ponosna što je moje tijelo sve to junački podnijelo.

FOTOGRAFIJE: VALERIO BEDINO

Što biste savjetovali ženama i parovima koji tek započinju ovaj proces?

- Otvorena komunikacija među partnerima i međusobno razumijevanje su najvažniji jer kroz sve prolazite zajedno. Pomažite si koliko god možete, bodrite jedan drugoga i budite si najveća podrška i utjeha. Put koji morate proći do ostvarenja cilja nije nimalo jednostavan i on će vas na kraju ili zbližiti ili potpuno slomiti i razdvojiti.

Koji savjet imate za ljude koji se možda boje neuspjeha ili ponavljanja postupka?

- Jedino što mogu reći je da nada umire posljednja. Samo hrabro stupajte zajedno! U tim trenucima ljudi zapravo i ne žele nikakve savjete jer su ljuti i razočarani što sve moraju prolaziti opet ispočetka.

Što vam je najviše pomoglo u održavanju nade i pozitivnog stava tijekom cijelog procesa?

- Moj divan suprug i moja divna obitelj. Znala sam da će oni bez obzira na sve i dalje biti tu za mene i davati mi svu ljubav i podršku bez obzira na ishod.

Kako sada, s odmakom, gledate na svoje iskustvo s IVF-om i što biste voljeli podijeliti s onima koji su u sličnoj situaciji?

- Pokušavam o tome ne misliti. Gledam svaki dan svoju djecu i zahvalna sam! A svima koji prolaze kroz to, želim poručiti da slušaju svoje tijelo i um jer sami najbolje znaju koje su njihove granice.