Nekada je ADHD bio dijagnoza rezervirana za manji broj djece koja su bila nemirna ili se nisu mogla fokusirati na školske zadatke, a danas se čini da svi oko nas - djeca i odrasli - imaju problema s pažnjom. Jesmo li doista svjedoci porasta ADHD-a, ili se naša pažnja jednostavno gubi u svijetu trčanja za uspjehom, stalnih notifikacija, društvenih mreža i prekomjerne stimulacije? Svi smo barem jednom osjetili kako nam je teško pročitati dugi tekst ili pogledati film bez da provjerimo telefon ili kako brzo zaboravimo zašto smo ušli u neku sobu i po što smo došli. Kašnjenje i kršenje rokova svakodnevna je pojava čak i među naizgled najuspješnijim osobama. No, je li to ADHD ili jednostavno nuspojava svijeta u kojem živimo? Razlika je ključna: ADHD je neurorazvojni poremećaj, stanje koje traje cijeli život, dok su svakodnevne poteškoće s fokusom često rezultat načina na koji danas konzumiramo informacije i živimo. Moderne tehnologije doslovno reprogramiraju naše mozgove. Neprekidna izloženost digitalnim sadržajima skraćuje naš raspon pažnje i trenira mozak da stalno traži nove podražaje. Djeca, koja odrastaju uz ekrane, često pokazuju simptome slične ADHD-u - nemir, poteškoće s fokusom, potrebu za stalnom stimulacijom. No, dok prava dijagnoza kliničkog ADHD-a zahtijeva stručnu procjenu i točno određen tretman, svakodnevni problemi s pažnjom postaju gotovo univerzalni i to zapravo uvelike otežava dijagnostiku ADHD-a. Za postavljanje dijagnoze ADHD postoje jasne i opsežne kliničke smjernice i tretman koji uključuje i lijekove.

Generacija Z, rođena u eri pametnih telefona i brzog interneta, nikada nije iskusila svijet bez stalnih notifikacija i brzih promjena sadržaja. Njihova pažnja oblikovana je TikTok videima od nekoliko sekundi, prebacivanjem između više ekrana i neprestanom potrebom za stimulacijom. Neki stručnjaci upozoravaju da se mozgovi današnje djece razvijaju drugačije, prilagođavajući se brzim podražajima, ali gubeći sposobnost dubokog fokusiranja. Od nastavnika i profesora čujemo stalne kritike na današnju generaciju koja ne može sjediti na satu, ne može pratiti duža predavanja ili „nedajbože“ pročitati dužu knjigu (bez slika).

To postavlja važno pitanje: koliko od dijagnosticiranih slučajeva ADHD-a zaista proizlazi iz bioloških uzroka, a koliko iz okruženja koje neprestano preopterećuje mozak? Jesu li škole i tradicionalni načini učenja zastarjeli za novu generaciju djece koja su navikla na interaktivne ekrane i trenutnu gratifikaciju? I, ja se osobno pitam: „Ako je djeci danas generalno pažnja kratkotrajna, rasipana i vođena porastom dopamina, radi li se onda više uopće o poremećaju ili je to postalo obilježje generacije?“

Odrasli i problem s pažnjom: stres i anksioznost u modernom društvu

I dok često govorimo o problemima pažnje kod djece, odrasli se sve češće suočavaju s istim izazovima. Visoki nivo stresa, konstantna izloženost informacijama i ubrzani način života iscrpljuju naš mozak, smanjujući sposobnost fokusiranja. Mnogi odrasli osjećaju da im je pažnja raštrkana i „puca“, zaboravljaju osnovne stvari, bore se s odgađanjem obaveza i teško se isključuju iz mentalnog kaosa. Kronični stres i anksioznost direktno utječu na kognitivne funkcije, otežavajući organizaciju misli i sposobnost donošenja odluka. Dok neki odrasli zaista imaju nedijagnosticiran ADHD, kod mnogih je problem jednostavno rezultat preopterećenja i iscrpljenosti. U takvim slučajevima, tehnike upravljanja stresom, fizička aktivnost i balansiran životni stil mogu znatno poboljšati pažnju i mentalnu jasnoću.

Vesna Hercigonja Novković

IVAN PAVLIš

Kako razlikovati pravi ADHD od pseudo-ADHD-a?

Iako može biti teško razlikovati ADHD od problema izazvanih modernim stilom života, postoje jasni pokazatelji:

Trajnost simptoma – ADHD nije samo povremeni problem s koncentracijom; on traje cijeli život i prisutan je u različitim aspektima svakodnevice. Kod djece se manifestira u obitelji, u školi i na igralištu, a kod odraslih osoba kod kuće, na poslu, na fakultetu i u socijalnim odnosima.

Impulzivnost i hiperaktivnost – Osobe s ADHD-om često donose odluke bez razmišljanja, teško kontroliraju impulse i pokazuju potrebu za stalnim kretanjem. Osim toga kod njih je češće prisutno nerazumno impulzivno trošenje ili nepromišljeno uživanje u trenutnim izazovima.

Poteškoće s izvršnim funkcijama – Organizacija, planiranje i upravljanje vremenom predstavljaju velik izazov za osobe s ADHD-om. Nemogućnost dugotrajnog planiranja i stalni osjećaj da rade 100 stvari odjednom od kojih niti jednu ne privedu kraju donosi im osjećaj nefunkcionalnosti i stalne iscrpljenosti. Ne mogu planirati godišnji odmor, ne mogu planirati dugoročne investicije, ne mogu čak niti uštedjeti.

Reakcija na okruženje – Ako se pažnja može značajno poboljšati isključivanjem digitalnih ometanja, vjerojatnije je da problem nije ADHD, već posljedica modernog načina života. Ako unatoč mirnijem životu s manje vanjskih podražaja i manje digitalnih sadržaja problem pažnje i dalje postoji tad je vjerojatnije da se radi o ADHD-u.

Kako upravljati pažnjom u svijetu distrakcija?

Bilo da imate ADHD ili jednostavno osjećate da vam pažnja stalno odlazi na pogrešne stvari, postoje strategije koje mogu pomoći:

Digitalna detoksikacija – Postavljanje ograničenja za vrijeme provedeno pred ekranima može pomoći mozgu da se vrati na „tvorničke postavke“. Postoje brojne aplikacije za limitiranje sadržaja ili vremena na ekranu koje vam u tome mogu pomoći.

Tehnike fokusiranja – Pomodoro tehnika (25 minuta rada, 5 minuta pauze) i metode dubokog rada mogu značajno poboljšati koncentraciju.

Fizička aktivnost – Pokazalo se da redovita tjelovježba pomaže kod ADHD-a i problema s pažnjom općenito.

Mindfulness i meditacija – Vježbe usredotočene svjesnosti mogu pomoći mozgu da se nauči nositi sa stalnim podražajima i poboljšati kontrolu pažnje.

Strukturirana rutina – Planiranje dana s jasno definiranim obavezama pomaže u uspostavljanju fokusa i smanjenju osjećaja preopterećenosti. Pomažu bilješke, kalendari, dnevnici, liste obaveza, sve na vidljivom i dostupnom mjestu za stalni podsjetnik.

Jako bitno: sve ove tehnike samopomoći izgledaju jako uspješno i pametno „na papiru“ no kako bi ih osoba s poteškoćama pažnje ili s ADHD-om mogla provesti nužno je da ima veliku podršku okoline ili ponekad partnera (supružnik, prijatelj, roditelj) koji će pomoći. Istraživanja su pokazala da osobama s ADHD-om jako pomaže tzv „budy system“ odnosno osoba koja će ih pratiti u njihovim nastojanjima i biti tu da im pomogne kad zakaže njihova volja ili motivacija.

ADHD je stvarno neurološko stanje koje može značajno utjecati na život pojedinca, ali je isto tako važno prepoznati utjecaj modernog svijeta na našu pažnju. Ako osjećate da vam je teško fokusirati se, ne znači nužno da imate ADHD - možda samo trebate promijeniti način na koji konzumirate informacije i upravljate svojim vremenom. Ako mislite da vaše dijete ima ADHD vrijeme je da pažljivo promotrite njegovo okruženje i procijenite živi li pod stalnim stresom, imate li previsoka očekivanja, koliko vremena provodi na mobitelu, kakva mu je dnevna rutina, pa tek onda donosite zaključke o tome ima li ADHD ili je njegovo ponašanje odraz okoline u kojoj odrasta. U svijetu koji stalno traži našu pažnju, najvažnija vještina možda više nije sposobnost da brzo procesuiramo informacije, već da naučimo kako ih filtrirati i usmjeriti se na ono što je zaista važno. Važno je pronaći mir unutar kaosa koji nas okružuje.