Pobjednik showa ‘Tvoje lice zvuči poznato‘ u razgovoru za Gloriju otkriva zašto mu je slava u jednom trenutku udarila u glavu, kako je zahvaljujući treninzima smršavio dvadeset kilograma te da je operacijom nosa i povećanjem usana stekao samopouzdanje.
Pobjednik osme sezone showa "Tvoje lice zvuči poznato", Alen Bičević (31) nije osvojio žiri i publiku samo zbog nevjerojatnog talenta transformacije glasa i stasa već i zbog svoje pozitivne energije. I sebe je iznenadio, priznaje, jer iako s bendom već sedam godina održava stotinjak nastupa godišnje, transformacije su ipak bile malo veći zalogaj. "Iz emisije u emisiju pomicao sam granice i sebi se dokazivao. Srećom, imao sam dobre uloge i stekao sigurnost kada sam dobivao pozitivne komentare od publike, žirija ali i onih koje sam imitirao. Pohvalio me Tony Cetinski, Gabi Novak, Mate Bulić bio je oduševljen i rekao da mu se uvijek mogu javiti ako ću bilo što trebati, a posebno su me ganule poruke Massimove supruge i kćeri. Njegova uloga bila je istovremeno zahvalna ali i teška. Imao sam golemo poštovanje prema njemu i tek nakon te izvedbe sam osjećao da mi se smiješi pobjeda, premda je bilo neizvjesno do samog kraja. No, još čekam da mi se jave Britney Spears i Aleksadra Prijović", smije se Alen. Najveća podrška tijekom natjecanja bila mu je majka Sida koja ga je svakodnevno zvala i poput svake majke, najviše brinula. "Mama je imala sto pitanja, klasičnih poput jesam li dovoljno jeo, spavao, pjevao... dok je tata Esad znao nazvati kako bi pitao je li me zvala mama, to bi značilo da je sve pod kontrolom. On je bio podrška sa strane, kao i sestra Tara. Oduvijek su mi golema podrška i jedini su vjerovali u mene, dok je bilo mnogo onih koji nisu vjerovali u mene. Naime, kad ulaziš u taj show, a nisi jako poznato lice, krenu brojni zli komentari. Bilo bi mi draže da sam dobivao konstruktivne kritike, ali one su izostale. Komentari su se svodili uglavnom na moj izgled, da sam ćelav i botoksiran", govori Alen.
S druge strane, zbog pjevanja i imitacija dobivao je same pohvale pa se, kaže, brzo razmazio i opustio, ego mu je porastao, ali sve mu to, kaže, jako prija. Dnevno ga na ulici zaustavi desetak ljudi koji se žele fotografirati s njim i čestitati mu, a tako je bilo i tijekom intervjua za Gloriju. No, ovoga puta ego i slavu zna kontrolirati, za razliku od 2015., kada je u showu "The Voice" dogurao do polufinala. "Slava mi je udarila u glavu. To znači da sam bio popularniji sebi nego drugima, a onda sam dobio pljusku kada nisam ušao u finale. Suludo je reći da sam se tamo došao natjecati, u The Voice sam se prijavio kako bi pobijedio, a to se nije dogodilo i bio sam jako razočaran. Ljudima sam prolazio ispod radara, teško sam se nosio s time. Danas sam sretan što se tada nije ništa dogodilo jer sam bio uistinu mlad, nezreo i tko zna kako bi to sve završilo da sam pobijedio", priznaje iskreno.
Paralelno s The Voiceom krenuli su i njegovi problemi s kilogramima i u vrlo kratkom roku vaga je pokazala 112 kilograma. "Nakon showa sve je krenulo nizbrdo, ali kod mene nije bio problem u liječenju emocija hranom već nebrigom o tijelu. Živio sam neuredno, imao brojne probe, u pauzama sam jeo što mi je došlo pod ruku. To su uglavnom bili sendviči, brza hrana, grickalice i čokolade. Kada sam shvatio da ne stanem u traperice i pogledao se u ogledalo, znao sam da moram početi brinuti o sebi. Međutim htio sam sve odmah i sada pa sam prakticirao razne dijete koje su dale kratkoročan rezultat. Tek kada sam krenuo u teretanu, počeo trčati i paziti na unos namirnica i kalorija, došli su i rezultati. Bila je to teška borba koja je trajala dvije godine, ali uspio sam smršavjeti dvadeset kila zahvaljujući promjeni kompletnog načina života. Danas pazim da ne unesem više od 2000 kalorija dnevno, u teretani sam četiri puta tjedno, imam 85 kila i osjećam se odlično. Uglavnom jedem piletinu, puretinu, rižu, jaja, svježe sireve, voće, a jedini problem mi je što obožavam slatko pa nakon što nekoliko dana odolijevam čokoladi, na "slatki dan" pojedem ih čak tri", kaže Alen. Osim kila, udar na izgled osjetio je kada je u kasnim dvadesetima počeo gubiti kosu. "Teško mi je pao gubitak kose jer je bila gusta, čvrsta i kvalitetna, bio sam nesretan. Moja majka je frizerka i dugo me je nagovarala da odem u Tursku na presađivanje, ali kada sam obrijao glavu shvatio sam da mi dobro pristaje i više se ne mogu zamisliti s kosom. Nakon skidanja kila i brijanja glave shvatio sam da mi je nos puno veći no što se činilo do tada pa sam 2017., kada sam se s Mlaog Lošinja doselio u Zagreb, posjetio estetskog kirurga Sinišu Glumičića i na konzultacijama mu rekao: "Moje tijelo je hram i treba renovaciju." Otišao sam na rinoplastiku, korekciju smanjenja nosa. Veliki sam esteta i paralelno sam odlučio staviti zubne ljuskice nakon čega sam povećao gornju usnu hijaluronskim filerima. To je bilo prije par godina i nakon toga više nisam planirao nikakve zahvate jer sam napokon zadovoljan svojim izgledom", otkriva. Nakon svega poraslo mu je samopouzdanje i zato ne žali ni zbog čega, no zahvati ga više ne zanimaju, kao ni negativni komentari na račun izgleda.
Plan mu je u teretani dodatno ojačati tijelo. Kada govori o svom izgledu Alen Bičević je perfekcionist, ali kada je u pitanju ljubav, izgled mu je potpuno nevažan. "Nije mi bitno kako osoba izgleda već da ima dobru energiju. Međutim, u ljubavi baš nemam sreće, nikada nisam imao dužu vezu, jednostavno ih nije bilo. Posao mi ne ostavlja mnogo vremena za dejtanje, jer često putujem, a svi vikendi tijekom godine su mi radni. Katkad me ponedjeljkom uhvati osjećaj da bih volio da me netko čeka doma, ali u utorak me već prođe. Za dubljim odnosom nemam potrebe, niti da se za nekoga vežem. Iako, nikad ne reci nikad, nakon ovog showa prilaze mi i muškarci i žene. O obitelji ne razmišljam jer se ne mogu zamisliti kao roditelj, dapače mislim da nikada neću imati djecu i trenutno se ne vidim u toj ulozi. Strah me je da mi dijete odraste i kaže da nisam bio dovoljno dobar tata, možda se predomislim u pedesetima", govori Alen.
Iako je diplomirao na Fakultetu za menadžment i ugostiteljstvo u Opatiji, u struci ne planira raditi. Posvećen je glazbi i nastupima s bendom Joy, a iako katkad razmišlja o solo vodama, smatra da nema smisla kvariti dobru priču. Još kao klinac upisao je Glazbenu školu na rodnom Malom Lošinju jer osim što je bio muzikalan, imao je višak energije pa ga je majka, pokušavši ga ukrotiti, upisivala na brojne aktivnosti. Tako je godinama trenirao karate, ali ni to nije pomoglo jer je roditeljima uvijek pripremao kućni party u kojem je on imao glavnu pjevačku ulogu. "Nitko me nije mogao uhvatiti ni za glavu ni za rep, no odrastanje na Lošinju pamtim kao lijepo i bezbrižno, svako dijete zaslužuje sretno djetinjstvo kakvo sam ja imao. Želio sam svirati violinu no tada sama imao izbor samo klavira pa sam to odabrao. Mojim roditeljima nije bilo nimalo lako, bio sam jako dominantan, dok je sestra bila mirna. Naučili su me redu, radu i disciplini i na tome sam im zahvalan jer sam sve stekao svojim radom. Još kao klinac radio sam sezonske poslove na Lošinju, s tatom sam konobario, a kod mame u salonu prao kosu. Mama je uvijek bila stroža u odgoju i govorila mi da nema smisla da zapošljava nekog ako ja imam dvije zdrave ruke. Danas odlazim na Lošinj dva puta godišnje, obožavam maminu i tatinu kuhinju i naša druženja. Bez njih ne bio ovo što danas jesam", zaključuje Alen.
Snimljeno u concept storeu Pupitres