Splitski fotograf s holivudskom adresom povodom ljubljanske izložbe otkriva nepoznate detalje iz svoje fascinantne biografije.
Holivudska zvijezda Jodie Foster ispratila ga je na odsluženje vojnog roka u JNA, danas živi u nekadašnjoj vili glumačke dive Esther Williams u Sherman Oaksu u Los Angelesu, a Sylvester Stallone napisao mu je predgovor za knjigu “Jadran Lazić: 50 godina fotografije”. U tom kapitalnom djelu, lukusznom dvotomnom izdanju na devetsto stranica sabrano je životno djelo splitskog fotografa s holivudskom adresom Jadrana Lazića (69). A posljednja postaja njezinog regionalnog predstavljanja je ljubljanska Galerija Fotografija, čija je vlasnica Barbara Čeferin, supruga Aleksandra Čeferina, predsjednika europske nogometne organizacije UEFA-e.
Na prigodnoj izložbi čije je otvorenje 10. prosinca na Levstikovom trgu okupit će se krema slovenskog javnog i društvenog života predvođena predsjednikom Borutom Pahorom.
Uzvanici će na jednom mjesto vidjeti presjek Lazićeva rada, među ostalim i portrete Roberta De Nira, Marlona Branda, Joan Collins, Raquel Welch, Chucka Norrisa, Elizabeth Taylor, Paula Newmana, Johnnyja Deppa, Gillian Anderson, Faye Dunaway... Osim toga, imat će priliku uživo čuti i dijelove autorove nevjerojatno uzbudljive životne priče koja ga je od rodnog Splita, preko Pariza (kamo je otišao trbuhom za kruhom bez znanja jezika), Beograda i Los Angelesa dovela natrag kući do Hvara, gdje na atraktivnom zemljištu na samom vrhu otoka među starim suhozidima uzgaja 300 grmova lavande, 900 stabala maslina i 250 stabala smokve. I sanja o izgradnji luksuznih vila s bazenima, hvarskoj inačici Mulholland Drivea, projektu kojem će se sa strateškim partnerom posvetiti u idućim godinama.
U ekskluzivnom razgovoru proslavljeni fotograf nam je ispričao i nepoznate detatalje iz svog privatnog života s naglaskom na tri braka iz kojih ima troje djece i četvero unučadi.
Zašto vas je maloljetna Jodie Foster potkraj sedamdesetih dopratila u Split i na odsluženje vojnog roka u JNA?
- Upoznali smo se u Parizu gdje je Jodie, upravo nakon Taksista s kojim se proslavila, snimala francuski film ‘Moi, fleur bleue’ u Latinskoj četvrti. Bio sam reporter agencije SIPA Press i dočekao sam je ispred hotela i svidio sam joj na prvi pogled - posebno moja odjeća koju sam joj kasnije i darovao. Postali smo nerazdvojni, pa joj je vlasnik agencije Goksin Sipahioglu dao aparat da slika za nas.
Kako biste opisali vaš odnos?
- Jodie je bila 15-godišnja djevojka, a ja sam joj godinu dana bio osobni fotograf dok je boravila u Europi: nakon Francuske snimala je u Italiji, a zajedno smo bili i na filmskom festivalu u Taormini na Siciliji. A ona je u meni vjerojatno vidjela neku vrstu očinske figure ili bolje reći starijeg brata zaštitnika.
Zašto ste se razišli?
- Istekao mi je pasoš, a u Split sam se morao vratiti i na odsluženje vojnog roka u trajanju od 18 mjeseci. Jodie kao Amerikanka to nije mogla pojmiti i inzistirala je da me za moj 26. rođendan 10. rujna posjeti u Splitu zbog čega je prekinula snimanje.
I?
- Moja mama Slavica joj pekla palačinke, to jelo je obožavala, a nakon par dana u Splitu odveo sam je na Hvar, gdje je naša djedovina i kuća. Ona se vratila na snimanje, a ja sam otišao u vojsku.
Je li to bio kraj vašeg bliskog prijateljstva?
- Da. Doduše Jodie mi je mjesecima pisala u Niš u vojsku, a moja mama je sačuvala kompletan snop njezinih pisama. Kako su pisana na engleskom morao sam ih prevoditi našem kontraobavještajcu u kasarni, jer je uz ostale spominjala Tita i Jovanku.
Zašto?
- Zanimalo ju je svađaju li se zato što mu ona loše sprema palačinke.
Koje radove biste vi osobno izdvojili iz knjige?
- To su svakako fotografije Splita pod snijegom, što je bila jedna od mojih prvih reportaža, zatim su to svjetske ekskluzive sprovoda Leonida Brežnjeva, generalnog sekretara Komunističke partije Sovjetskog Saveza, te portreti Abu Abbasa, vođe Palestinske oslobodilačke organizacije za čijom je glavom bila raspisana milijunska tjeralica dok sam ga fotografirao u Beogradu. Iz holivudske faze to su snimanja Faye Dunaway u pustinji, te Gillian Anderson, Mickeyja Rourkea, Carry Otis i Traci Bingham na Tahitiju.
Čitajte i: Na aukciji u Monaku vodila se žestoka borba za imovinu legendarnog dizajnera Karla Lagerfelda
Zašto ste postali fotograf?
- Zbog čuda koja su se pred mojim očima događala u kupaonici našeg splitskog stana. Moj otac Mirko, mornarički strojar i zastavnik prve klase, bio je fotograf amater i u kupaonici je razvijao slike s putovanja na brodovima Galeb i Jadran na kojima je služio. Kad su se fotografije pomaljale u razvijaču meni je to bila čarolija, čudo nad čudima.
Zašto ste se ženili tri puta?
- Moja profesija ima svoje zakonitosti i pravila s kojima se teško nositi. No, sadašnja supruga Stephanie potpuno me razumije i puna povjerenja daje mi neophodnu slobodu za putovanja i rad.
Kako ste se upoznali?
- Bila je to ljubav na prvi pogled, a Stephanie sam ugledao kad ju je zajednička prijateljica prije 27 godina dovela na ono što je trebao biti muški party u mom stanu u Los Angelesu. Kako tada nisam imao šanse da joj priđem, u društvu deset napaljenih zemljaka koji su se okupili kod mene, idući tjedan sam joj svaki dan na posao anonimno slao bukete od 52 ruže i na kraju je pozvao na večeru u najbolji talijanski restoran u Los Angelesu. Tako sam je osvojio.
A vašu drugu suprugu Ljiljanu Nikolovsku, pjevačicu Magazina?
- Upoznali smo se na Hvaru: na ljetovanje sam pozvao kći Tamaru i sina Sašu iz svog prvog braka, koji su inzistirali da ih vodim na koncert Magazina u Jelsi jer su obožavali pjesmu “Sve bi seke ljubile mornare”. Zapazio sam je za stolom na terasi hotela Fontana dok sam klincima kupovao kazetu, a ponovno smo se slučajno sreli dok smo se mimoilazili u autima na izlazu ih hvarskog tunela. Pozvao sam je na piće i to je bilo - to.
Je li i vaš prvi brak filmska priča?
- Da. Vesna je odvjetnica, a upoznali smo se u Beogradu, gdje sam završio na rekonstrukciji lica u Vojno-medicinskoj akademiji nakon što sam sa 180 na sat u zavoju kod Kaštela izletio s ceste u Mercedesu. Tamo su mi kirurzi rekonstruirali lice, a ostao sam u Beogradu i nakon izlaska iz bolnice, jer mi se javio izdavač koji je čuo da sam u vojsci na straži napisao knjigu “Ja paparazzo” koju je želio objaviti. Bio sam u vezi s kćeri generala s Dedinja koja je jednom povela prijateljicu na zajednički izlazak. Da me shvati ozbiljno, vrlo brzo sam je zaprosio. A i shvatio sam da mi je vrijeme da se smirim, zasnujem obitelj i dobijem djecu, jer sam utekao grobaru s lopate.
Što ste najvažnije naučili u životu?
- Da je život neponovljiv i da se ne treba petljati u stvari o kojima nemate pojma. Milijardu puta sam požalio što sam se prihvatio produkcije filma ‘Posljednja volja’ s Goranom Višnjićem i Angelicom Bridges u glavnim ulogama. Iz tog financijskog užasa sam se jedva izvukao, te nekako sačuvao živce i glavu - to je bilo gore od izlijetanja u provaliju od 74 metara u Mercedesu.
Koji vam je životni moto?
- To su očeve riječi kojima me na željezničkog stanici u Splitu 1974. ispratio u Pariz. Dok me majka tisućiti put preklinjala da prvo završim fakultet ekonomije pa onda odem u svijet, otac mi je rekao da mu je žao što nema para da mi pomogne i poručio da će sve biti dobro ako budem pošten i ne bojim se ničega. Te njegove riječi su me održale do danas i na tome sam mu beskrajno zahvalan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....