Zagrebačka arhitektica ostavila je posao u školi i posvetila se izradi personaliziranih slastica od integralnog kakaa i kakao maslaca intrigantnih naziva, poput 'Gospon Fulir' ili 'Barunica Castelli'.
Blagdanske zvjezdice s narom, kriške limuna u čokoladi, slatke kockice s dodatkom soli… samo su dio čokoladnog asortimana Irene Bastijanić, arhitektice koja se prije tri godine iz Zagreba preselila u Dubrovnik, gdje se bavi izradom prirodne čokolade i personaliziranih slatkih darova. Osobni su utoliko što svatko za “svoju” slasticu namijenjenu nekoj posebnoj prigodi može odabrati željene sastojke, ali osnova je ista: integralni kakao, oljuštene sjemenke kakaa, krupnije i sitnije mljeveni rogač te maslinovo ulje i sirovi kakao maslac. Irena čokolade izrađuje nestandardno - na niskoj temperaturi - i ručno, u vlastitoj kuhinji te u vrlo malim količinama. Po sastojcima su prihvatljive i veganima, a trajnost im je mjesec dana.
Danas uspješna čokolatijerka, do prije tri godine radila je razne poslove vezane uz svoje zvanje, među ostalim i kao nastavnica stručnih predmeta u Graditeljskoj školi u Varaždinu. Godinu dana provela je na praksi u Šangaju, a mjesec dana bila je i u eko selu u Njemačkoj te ondje doznala sve o perma kulturi i održivom razvoju.
- U Varaždinu sam prvi put živjela sama pa sam počela “ludovati” po kuhinji i eksperimentirati s raznim stilovima prehrane - govori Irena. - Zbog zdravstvenih tegoba neke sam namirnice prihvatila, neke izbacila, poput glutena, mliječnih proizvoda i šećera, ali nakon ručka nedostajalo mi je malo čokolade. U potrazi za zdravim zalogajima pronašla sam jedan recept i prije četiri godine izradila prvu čokoladu. Najprije ju je probala moja prijateljica, a zatim sam je odlučila "testirati" na eko tržnici, gdje proizvode nude mali proizvođači. Sve sam prodala već u prvih nekoliko sati.
Svojim čokoladama Irena Bastijanić ispričala je i priču o starom Zagrebu. Tako su se kao inovativni suveniri u sklopu zagrebačkog Design Districta pojavili njezini Gospon Fulir, Grička vještica, Barunica Castelli, Crni Jack iz Smogovaca, Dora Krupićeva, ali i Trešnjevački fantom. Smjestila ih je u plitice od stakla jer ono dobro čuva aromu, može se reciklirati, najčišća je ambalaža i k tome slijedi njezinu ideju o održivoj proizvodnji. Otkako živi u Dubrovniku, njezine čokoladice prepoznao je legendarni ugostitelj Mato Đurović i uvrstio ih u ponudu svojeg restorana Proto, a gosti Ville Dubrovnik dobiju ih na jastuku za slatke snove. Sljedeća "kolekcija" čokoladica, kaže Irena, bit će posvećena toponimima iz dubrovačkog kraja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....