Psihijatrica Arijana Turčin odgovorila je na mnoga pitanja o tome kako prepoznati da je netko tko nam je blizak u problemu i što učiniti da mu pomognemo.
Iako se u posljednje vrijeme sve češće i sve glasnije govori o mentalnom zdravlju i borbi protiv psihičkih tegoba, još uvijek živimo u društvu koje ih uvelike stigmatizira. Mnoge predrasude i dalje opisuju da se tako nešto događa samo slabićima, zbog čega se ljudi srame progovoriti o svojim problemima. To se može dogoditi svakome od nas ili nekome tko je nama blizak, baš zbog toga potražili smo savjet stručnjaka kako prepoznati i pravilno reagirati ako shvatimo da našem članu obitelji, partneru ili bliskom prijatelju - nije dobro.
"Skrivanje emocija samo vodi u začarani krug, a otkrivanje problema tako postaje još teže i radije se prešućuje. To zahtijeva puno mentalne energije, koja se nakon nekog vremena i iscrpljuje, pa skrivanje postaje teže i lakše se detektira da možda nešto nije u redu", objašnjava dr. sc. Arijana Turčin, psihijatrica iz Poliklinike Artemeda.
"Kada shvatimo da nekom nama bliskom nije dobro, prvi korak je svakako - razgovor. Taj razgovor treba biti suosjećajan, čovjeka treba aktivno saslušati i pružiti mu adekvatnu podršku", kaže.
Zanimalo nas je postoje li tipične fraze ili riječi koje ukazuju da netko nije dobro.
"Onaj tko želi reći da mu nije dobro, to će vjerojatno i učiniti, bez da moramo nagađati. Onaj tko to ne želi, potrudit će se da sakrije što ga muči, pa bi prema tome teško mogli nabrojati neke tipične fraze iz kojih bi se dalo to naslutiti. Naravno, nikada se ne radi samo o riječima. Bitna je i intonacija i način izgovorenog, a pogotovo ako je to drugačije od uobičajenog stila sudjelovanja osobe u razgovoru", objasnila je dr. Turčin.
Promjene u ponašanju
Uz ono što osoba govori, vrlo vjerojatno promijenit će se i ponašanje - neka mogu biti vrlo očigledna koja će brzo povući pitanje okoline.
"To može biti recimo, povlačenje u sebe, odbijanje poziva na druženje, demotiviranost, deprimiranost, promjene u apetitu i količini spavanja, zlouporaba alkohola ili droga, pronalaženje brojnih izgovora zašto se nešto ne može realizirati i slično. Tu se pale alarmi sami od sebe", kazala je psihijatrica i istaknula da postoje i suptilnije promjene ponašanja koje se teže registriraju.
"Suptilne promjene ovise o pojedincu i njegovim značajkama te koliko ga njegova okolina poznaje. Često se i depresivni pacijenti ponašaju drugačije u društvu nego kada su sami kod kuće (ili su s ukućanima), mogu vrlo vješto prikrivati svoje pravo emotivno stanje, pa je jako teško prepoznati da nešto zaista ne valja", rekla je.
Pa i u svijetu poznatih i slavnih, brojni su komičari, najsmješniji ljudi koji nasmijavaju cijeli svijet - zapravo depresivni i bore se s crnim mislima. Zanimalo nas je koji su znakovi mogu otkriti da se netko nama blizak bori s depresijom.
"Te znakove možda mogu prepoznati osobe pred kojima spuštaju svoju masku komičara. Nitko ne može baš stalno držati takvu masku, to iscrpljuje. Kao sa svima, i s njima treba popričati, tek tada se može posumnjati da postoje psihičke poteškoće i da imaju problem koji možda nije najmudrije ignorirati", pojasnila je.
Je li stanje prolazno ili trajno?
S obzirom na nesigurna vremena u kojima se nalazimo, nekad je teško razlikovati je li riječ o prolaznom stresu koji se jače manifestira ili je ipak riječ o dugotrajnom stanju.
"Samo ime govori: akutna stanja nastaju takoreći iznenada, odjednom dolazi do promjena u ponašanju, razmišljanju i osjećajima, za razliku od kroničnih koja se razvijaju kroz dulji period vremena ili ostaju prisutna nakon uvodne i obično intenzivnije akutne faze. O samom poremećaju ovisi koliko traje akutna faza", objasnila je psihijatrica te zatim objasnila kako izgleda po najučestalijim stanjima.
Anksioznost i napad panike
"Napadaji panike oblik su anksioznosti koja se počinje pojavljivati tek tu i tamo, a može postati sve češća i intenzivnija. Napadaj obično traje od nekoliko desetaka sekundi do nekoliko sati i jako je neugodan. Generalizirana anksioznost ima slobodno lebdeći karakter i rijetko sasvim popusti, stalno je prisutna", rekla je.
Depresija
"Depresija obično nastaje puževim korakom tijekom nekoliko tjedana ili mjeseci, dok ne dostigne svoj najveći intenzitet, kada se obično počinje tražiti pomoć. U sklopu toga najopasnije su crne misli, kada osoba razmišlja da ništa ne vrijedi, ništa nema smisla i da će sve propasti, što može imati tragične posljedice. Tada treba zazvoniti fluorescentno crveni alarm i treba potražiti stručnu pomoć, barem u vidu razgovora", napominje.
Budite spremni i na negativnu reakciju
Kada sumnjamo da je netko od naših voljenih upao u tu negativnu spiralu, često se ljudi pitaju kako pristupiti, što reći? Kako možemo ‘ispitati‘ stanje?
"Korisno je biti nenametljiv, ali istovremeno pokušati dovoljno odlučno na ljubazan način i s puno strpljenja doznati o čemu se radi. Prijatelj mora osjetiti, da je namjera dobra. Pitanja neka budu kratka. ‘Kako si?‘ je sasvim dobro uvodno pitanje. ‘Želiš li razgovarati o tome?‘, ‘Kako ti mogu pomoći?‘ Svjesna sam da takva uputstva zvuče banalno, ali to je u principu to za početak razgovora, kojeg onda možemo prilagođavati samom tijeku razgovora", sugerira dr. Arijana Turčin.
Psihijatrica zatim dodaje da je vrlo moguć scenarij da naš prijatelj ili partner odbije pomoć i zapravo bude - neugodan prema nama.
"Čak je vjerojatniji scenarij u kojem dobivamo negativnu reakciju. Ako smo zaista zabrinuti za prijatelja, nećemo samo tako popustiti. Važno je jasno naglasiti i izgovoriti: ‘Želio bih ti pomoći‘. Nitko nikome ne može čitati misli, zato trebamo pitati, trebamo reći na glas", istaknula je.
Kako predložiti stručnu pomoć?
Liječnica ističe da ljudima često pomogne već "običan", prijateljski razgovor u kojem se osobe mogu izventilirati.
"Ako to nije slučaj, kroz razgovor se može nježno doći do točke na kojoj se apsolutno može (često i mora) predložiti stručna pomoć. Ovisi dakako o čemu se točno radi i koliko je ozbiljna situacija, što je potrebno procijeniti s obzirom na sva saznanja koja imamo o osobi i njenom problemu.
Uvijek je bolje postupati kao da je stvar ozbiljnija, jer se time mogu spriječiti ružne posljedice. Ako postupamo kao da je problem manji i poduzmemo manje, a posljedice mogu biti i tragične, onda u nastavku imamo sami jedan ozbiljan problem više. To, da se netko na nas naljuti zbog dobronamjernog savjeta, je zaista najmanji problem u široj slici i toga moramo biti svjesni", tumači psihijatrica.
Gdje se obratiti za pomoć
Za kraj je dr. Arijana Turčin objasnila na kojoj adresi je najbolje potražiti pomoć - što se također razlikuje o tipu problema.
"Ako je stvar akutna i uzrokovana jakim stresom ili recimo događaj uzrokuje jaku psihotraumu, najbolje je mjesto hitna psihijatrijska ambulanta. Eventualno može nazvati telefonska savjetovališta ili krizne centre. Recimo, suicidalna ugroženost je apsolutno urgentno stanje u psihijatriji i traži promptno reagiranje.
Ako se radi o problemima, koji traju već dulje vremena, može se naručiti u redovnu psihijatrijsku ambulantu. Dok se čeka termin pregleda, možemo biti podrška svom prijatelju, možemo biti tu za njega, ali da mu istovremeno damo dovoljno prostora da diše", zaključila je dr. sc. Arijana Turčin.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....