Slavni modni dizajner i dalje intrigira inovacijama u modi, ali i privatnim životom o kojem su snimljena dva dokumentarna filma, a njegov slavni Vrt Majorelle u Marrakechu gdje je posut njegov pepeo i danas je vrhunska turistička atrakcija.
Prije točno petnaest godina preminuo je slavni francuski dizajner Yves Saint – Laurent koji je ostavio neizbrisiv trag u modnoj industriji dvadesetog stoljeća. Koliko je njegov profesionalni put od 1961. kada je s poslovnim i životnim partnerom Pierreom Bergéom osnovao modnu marku YSL bio zanimljiv i uzbudljiv, toliko je pažnju javnosti privlačio i svojim razuzdanim privatnim životom.Tijekom 1960-ih i 1970-ih, YSL je popularizirao beatnik look, safari jakne, uske hlače i čizme do bedara, u modu je uveo ženski smoking, lansirao je konfekciju pod nazivom Rive Gauche, a njegovi modeli često su bili inspirirani tradicionalnom kineskom odjećom. Zaslužan je i za uvođenje u modu širokih ramena ‘podtapeciranih‘ jastučićima, a nadahnjivala ga je i umjetnost - od Picassa do Mondriana.
Njegova modna kuća bila je i sinonim za visoku modu i luksuz, a krajem osamdesetih proširio se na proizvodnju parfema i kozmetike. To mu i nije bio najpametniji potez pa su dionice njegove modne kuće počele padati sve dok ga nije preuzela luksuzna grupacije Kering u većinskom vlasništvu obitelji Pinault među kojima je i suprug Salme Hayek. Modna kuća Yves Saint – Laurent i dalje spada u sam vrh luksuza, njegovo ime i danas je velikim slovima ugravirano povijest mode, a koliko je bio strastven i kreativan u poslu, bio je čista suprotnost u privatnom životu. Rođen 1. kolovoza 1936. kao Yves Henri Donat Mathieu Saint Laurent, u Oranu u Alžiru. Kao dječak bio je prilično sramežljiv, i plašljiv, često bio maltretiran u školi. Još od mladosti imao je smislila za modu: dizajnirao je haljine za svoju sestru i majku i od malena je znao čime bi se volio baviti. Nakon školovanja u Oranu, otišao je u Pariz, kratko je pohađao modnu školu École de la Chambre Syndicale de la haute couture, a tijekom školovanja prijavio se na međunarodno natjecanje za dizajn, gdje je osvojio prvu nagradu. Preko očevog prijatelja Michaela de Brunhoffa, tada glavnog urednika Voguea, njegove su skice dospjele do Christiana Diora koji ga je odmah zaposlio kao osobnog asistenta.
Tada je Yves imao samo 17 godina i njegov put prema uspjehu bio je zacrtan. Nakon Diorove smrti 1957. postao je glavni dizajner te modne kuće i već nakon prve revije doživio je ogroman uspjeh. No tri godine kasnije bio je unovačen kao vojnik u ratu Alžira za neovisnost od Francuske, ali je u ratu sudjelovao samo dvadeset dana nakon što je završio u bolnici sa živčanim slomom. A baš u bolnici saznao je da je dobio i ekspresni otkaz u Dioru što je u mladom dizajneru izazvalo inat - tužio je modnu kuću, dobio spor na sudu, a dobivenim novcem od odštete otvorio je vlastiti atelier. Bio je prvi dizajner koji je lansirao cijelu modnu liniju, postao je prvi europski dizajner koji se u svojim projektima usudio koristiti etničke motive drugih kultura, kao i prvi modni dizajner koji se nije bojao pokazati svoju odjeću na tamnoputim modelima.
Privatni život bio mu je obilježen alkoholom, zlouporabom droga, depresijom, ali i ludim razuzdanim tulumima u njegovoj kući u Marrakeshu. Uglavnom je živio u Maroku sa svojim partnerom Pierreom Bergé s kojim se vjenčao nekoliko dana prije svoje smrti. Njemu je ostavio vlasništvo nad cijelom svojom ostavštinom o kojoj je ovaj brinuo sve do svoje smrti 2017.
"Bio je manično-depresivan, točno ono što ta riječ znači. Imao je razdoblja kada je svašta radio lud od sreće, a onda je sljedeći dan bio u crnom mraku. Upravo ga je depresija odvela u alkoholizam, a potom i u drogu.‘‘, otvoreno je progovorio o svom partneru 2011. uoči premijere dokumentarnog filma o njihovom donosu - “L’Amour Fou‘‘, u prijevodu Divlja ljubav.
‘‘Kada imate odnos s alkoholičarom, ovisnikom o drogama, prisiljeni ste imati vrlo teške odnose. Što možemo učiniti? Ništa. Samo prihvatiti činjenicu. Da pokušam pomoći, da, što sam i učinio, s ne baš puno uspjeha. Ali uspio sam. Čak i kada je napravio uistinu prekrasnu kolekciju znao je biti vrlo, vrlo nesretan. Zapravo više nego nesretan. Stvarno. Samo sam mu s vremena na vrijeme pokušao pomoći. Nikad se nisam žalio. Nikada. To je bolest i ništa drugo.‘‘, kazao je Pierre Bergé.
Zato nije ni čudo da je fascinantna karijera i nevjerojatan život velikog modnog dizajnera bio poželjna tema za snimanje dokumentaraca od kojih je sam Yves Saint - Laurent pristao na njih dva.
A o njegovoj tamnoj strani svjedočila je i prijateljica para, Susan Train, šefica pariškog ureda Condé Nasta.
‘‘Iako je bio vrlo jaka osoba, Yves je imao tu svoju tamnu stranu. Bio je posesivan, ljubomoran na svoje prijatelje, imao je strah od fizičke intimnosti te sposobnost da se dovede do histerije i na najmanji pritisak. Yves je silno ovisio o Pierreu i nikad ne bi postigao takav uspjeh bez njega."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....