Ole Frijs-Madsen i Ana Peraica pokazali su nam svoj okićeni zagrebački dom, ispričali kako izgledaju njihovi blagdani, ali i otkrili zašto su se vjenčali na otoku Visu.
Zimsko predvečerje. Prigušeno svjetlo, svira lagana glazba, a u kaminu pucketa vatra. Domaćin nas pita želimo li čašicu likera akvavit ili gammel dansk, a domaćica donosi pladnjeve s otvorenim sendvičima smørrebrød. Ovom “hygge” atmosferom, koja bi se u danskoj kulturi mogla definirati kao uživanje u malim stvarima te stvaranje osjećaja zajedništva i ugode, odiše zagrebački dom Olea Frijs-Madsena (64) i njegove supruge Ane Peraice (56).
Veleposlanik Kraljevine Danske u Hrvatskoj otvorio nam je vrata svoje rezidencije u podsljemenskoj zoni, okićene u duhu Božića, koji ovdje proslavlja treću godinu. Prvo što primjećujemo je skandinavski dizajn koji odlikuju minimalizam, neutralne boje, čiste linije, funkcionalnost i sjedinjenost s prirodom, a veleposlanikova supruga, koja je završila Fakultet primijenjenih umjetnosti, s mjerom je ukrasila interijer. No, sve izgleda vrlo efektno.
"Od eukaliptusa, bršljana te raznih vrsta zimzelenog drveća kao što su cedar, bor i jela izradila sam adventske vjenčiće. Drvce je pak ukrašeno kuglicama Georg Jensen, figuricama veleposlanika te starim radovima sad već odrasle djece. Zato sve djeluje razigrano, a ne strogo. Blizu stropa sam objesila grančicu imele, jer će prema vjerovanju par koji se na Božić poljubi ispod nje učvrstiti svoju ljubav", govori Ana Peraica, pokazujući nam i svijeću s okomito ispisanim brojevima od jedan do 24, čijim se postupnim paljenjem odbrojavaju dani do Božića. No, ukrašavanje je počelo mnogo ranije, prije 5. prosinca, jer tada za supružnike članica i članova diplomatskog zbora Ana Peraica organizira jutarnje blagdansko druženje uz kavu i kolače. Nedavno su pak ona i suprug za osoblje veleposlanstva i njihove partnere priredili tradicionalni ručak i večeru.
"Na kraju večeri dolazi desert - riža i mljeveni bademi kuhani u mlijeku. Slastica se poslužuje u velikoj zdjeli s cijelim bademom, a poanta je da se jede dok ga netko ne pronađe. Vjeruje se da će onaj tko to uspije imati sreće cijelu godinu, a dobije i dar. Zabavno je i kad nakon večere raspremimo stol te zaigramo pakkeleg. Riječ je o danskoj igri u kojoj se bacaju dvije kockice. Tko dobije iste brojeve uzima jedan od darova koje gosti donesu. Kad se pokloni podijele, odredi se vrijeme od, primjerice, deset minuta i tada se ponovno bacaju kockice. Kad netko opet dobije dva ista broja, ima pravo uzeti tuđi dar. Tada kreće ludilo", smije se Ana Peraica, dodajući kako su na tradicionalnoj danskoj trpezi svinjetina i patka s krumpirom i crvenim zeljem, jetrena pašteta, haringa... Njezina je pak specijalnost smørrebrød, kriška raženog kruha na koji stavlja maslac, kremasti sir ili majonezu, kozice, losos, haringu, krumpir, jaja, kiseli luk, nasjeckanu slaninu, mirodije... Veleposlanik i njegova supruga vole i hrvatska jela pa je Ana Peraica na Badnjak i Božić jednom pripremila bakalar i puricu s mlincima.
I namještaj u rezidenciji uglavnom je “made in Denmark”. Tu je već dulje vrijeme, no zato svaki veleposlanik donese vlastite predmete s emotivnom vrijednošću. Tako i Ole Frijs-Madsen koji, uz ostalo, ima portret svoje bake Agnes te mali drveni svijećnjak u obliku riječi “Jul” - što na danskom znači Božić - a izradio ga je u školi s deset godina.
"U mojoj obitelji se Božić slavio tako da bi se okupila uža obitelj, popila čaša pjenušca, a onda poslužila večera. U nordijskim zemljama je tradicija da se pleše oko božićnog drvca pa je to bio i naš običaj. Nakon toga bismo sjeli i otpjevali jedan ili dva psalma neke lijepe božićne pjesme, a onda uzeli dar ispod bora", prisjeća se Ole Frijs-Madsen, koji je kao mladić kratko radio u tvornici stakla Holmegaard pa rezidenciju krase i njihove posudice u boji te boce s tradicionalnim danskim alkoholnim pićima.
"Sjedeća garnitura u dnevnom boravku također je od danskog proizvođača - dizajnerske kuće Paustian - ali joj je moja supruga odlučila promijeniti boju. Bila je siva, a hrvatski studio Prostoria ju je “presvukao” u zelenu", objašnjava veleposlanik, s čijih se fotelja zbog staklene stijene u dnevnom boravku, povezanom s blagovaonicom, pruža predivan pogled na šumu.
Inače je Ole Frijs-Madsen, koji bi u Hrvatskoj trebao ostati do ljeta 2026., rođen u širem području Kopenhagena. Otac Bent je bio liječnik, a majka Inger, koja sada ima 93 godine, učiteljica u osnovnoj školi. Živi u Danskoj pa će je sin, koji je kao mladić svirao razne instrumente (glasovir, saksofon, flautu) te bio učitelj tenisa, posjetiti tijekom novogodišnjih praznika. U Hrvatskoj nikad nije bila, no zato je Olea, koji je studirao pravo u Danskoj i Francuskoj, pratila na dosadašnjim veleposlaničkim dužnostima: u Argentini, Saudijskoj Arabiji i Češkoj. U Pragu je 2018. upoznao i Anu Peraicu, koja je ondje živjela skoro trideset godina. Pohađala je postdiplomske studije iz primijenjenih umjetnosti, a četrnaest godina je bila vlasnica knjižare Bendox u centru suvremene umjetnosti DOX. Prodavala je knjige o dizajnu, arhitekturi i umjetnosti, a kad je Ole jednom prilikom došao u kupnju, zaljubio se na prvi pogled. Vjenčali su se prije dvije godine na Visu.
"Iz dva razloga sam se odlučio za taj otok. Zato što je jedan od najudaljenijih na Jadranu te zato što ga je Ana u prošlosti posjećivala i uvijek spominjala. Pritom sam vjenčanje do samoga kraja potajno organizirao pa joj je to zapravo bilo iznenađenje", otkriva Ole Frijs-Madsen, čija se supruga posvetila dizajniranju nakita, instrukcijama joge i dužnostima tijekom njegova mandata. Mnogo mu znači njena potpora, a prednošću smatra to što Ana Peraica govori lokalnim jezikom te razumije dio ovdašnje kulture. Tako mu olakšava pristup većem broju ljudi, a time i promicanje danskih vrijednosti, koje mnogi smatraju receptom za sretan život.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....